Pamtim to kao da je bilo danas...

Evo mene opet....

Dugo nisam piso, nit dolazio na blog...puno se toga desilo...izmedzu ostalog, ozenio se heh...Sto bi reko zet u mene; " Sto bi tebi bilo bolje nego meni?"

Zaradio sam aferim od starog.  Poslije svadbe malo medeni, pa renovacije neke, i onda uletis u semu koju je slavni Ekrem Jevrovic ucinio hitom....kuca poso poso kuca...

Evo sad sjedim na poslu, nemam sta da radim, i naupade mi ovaj blog pa malo dodjoh i citah stare postove...majko draga sta sam ja svasta piso pijan...hehe, neobicno sada pisat kad sam trijezan ko efendija.  Slusam neku nebulozu na Radio Carsija i kontam se dali igdje u svijetu jedan narod moze napraviti pjesme od kojih srce zaboli koliko su dobre...a u isto vrijeme praviti ovaku nebulozu...jebo ti pjesmu u kojoj faca pokusava rimovat "oklagija".  radnja pjesme je lafo, kad se on napije zena hoce da ga bije...ko li to pise Tito dragi...

Nego eto, ovo je bilo cisto reda radi da se javim da bude jedan post mladzi od 3 godine :)

cudo nisu pobrisali profil...budem nesta normalno pisao uskoro...svima vama tisucu selama

Kad covjek ne zna na koju stranu da se opredijeli, onda mu slucaj i privid vrlo brzo sami ponude izbor.  Kleknuce nas junak vrlo brzo i to ne pred oltar nego pravo na sedzdu.  Ponekad je bolje biti sretan nego pametan; samo nas sreca moze spasiti od gluposti koju smisli nasa pamet.

Tako je trajalo sedmicama i tijednima, sve dok jednog dana patrola nije ranije stigla.  Na zidu je bila slika pravog precjednika, ali je osao pogresan natpis na vratima.  Takve greske se ne prastaju.  Bilo ih je pet, poceli su da ga tuku kundacima.  Prednost pametnog nad glupim je sto cak i onda kad mu sreca okrene ledza, zna sta treba raditi.  Zapljusnut udarcima, uspio je da se docepa balkona i skoci sa drugog sprata, pa pravo na lijevu obalu, sve do svojih.  Ali ovaj put stvarno samo njegovih.  Kad se poslije duga trka zaklonio iza jedne kuce koja je pouzdano bila njegova, to jest njihovam naslonio se na vreli hercegovacki kamen, kako kamen moze biti vreo samo u julu kad je posrijedi vrijeme, i samo u Mostaru, kad je posrijedi prostor i, vise zadovoljan nego sretan, sjetio se mudrih rijeci svog starijeg brata.  Dok su telefoni jos radili, Braca ga zovnuo iz Norveske i rekao da se ne igra glavom, jer ko sjedi na dvije stolice ostane bez ijedne.  To bi moglo biti odlicno naravoucenije, dobar savjet sto bi rekli ovi kod kojih je sad, dobar naputak sto bi rekli oni na cijoj se teritoriji, i ne znajuci, nalazio do malocas.  Ali njemu nije bilo ni do cega, ni do savjeta, ni do naputka, njemu je bilo do slobode, do mira, do njegove advokatske kancelarija, i onih curica koje ce dovesti u kancelariju, i njihovog prividnog otpora kad navali na njih, i onog cudesnog trenutka kad privid popusti pred strascu, i onih ljeta u Mostaru, i onih noci u tim ljetima, i one kafane "Labirint" u tim nocima, i terase u toj kafani, i pogleda sa terase, i onog cudesnog mosta koji je dominirao tim pogledom.  Toliko.

Kraj.

Zadnjih pet postova je iz knjige " SARAJEVO ZA POCETNIKE " od Ozrena Kebe

Vracamo se malo onom prvom bratu.  U kratkim crtama: advokat, hedonista, esteta, voajer.  Dijete iz mijesanog braka.  Ako je covjek principijelan, ako je, dakle, glup, to mu je mana.  Ali ako je kojim slucajem neprincipijelan, ako je, dakle, pametan, to mu je onda prednost.  Treba samo pravilno procjeniti sta je vaznije u zivotu: drzati se skrupula i normi kako misle glupi, ili sto ljepse i lagodnije prozivjeti svoj vijek, uprkos svim skrupulama i normama, kako misle pametni.  Ovaj brat bio je iz reda pametnih.  Kad su njegov grad zahvatile zestoke ulicne borbe izmedzu Bosnjaka i Hrvata, izmedzu dojucerasnjih prirodnih saveznika, njegova najveca dilema nije bila za koga se opredjeliti, jer je to dilema glupog, nego kako se opredjeliti a da mu to ne nanese stetu.


Biti pametan u takvoj situaciji izgleda ovako: na ulazna vrata staviti natpis sa ocevim imenom i prezimenom.  S druge strane natpisa, na njegovu nalicju, majcino je ime i prezime.  U hodniku na onom zidu koji gleda pravo na vrata postaviti veliku uokvirenu sliku Alije Izetbegovica.  S druge strane, s nalicja, je portret Franje Tudzmana.

I onda bezbricno cekati razvoj dogadzaja.

Stan je rekosmo, na samoj liniji razdvajanja.  Ni tamo ni ovamo.  Ulicom jednog dana patroliraju Bosnjaci, drugog Hrvati.  Oni prvi, istina, ne odvode u logore, ali to nije dovoljan razlog da se pametan covjek opredjeli.  Pametan se razlikuje od glupog po tome sto ne dozvoljava srcu da vrsi izbor, nego sto uvjek u svemu trazi interes.  Kad mu dodzu na vrata, sve je spremno: kad vide ono prezime, a pogotovo kad vide onu sliku, povuku se uz izvinjenje.

Ali onda slijedi siloviti kontraudar onih drugih.  Sta onda?  Nista, potrebno je samo okrenut natpis na vratima i sliku na zidu.  Kad to vide novi vlasnici ulice, respektom se povuku.  Ovaj je nas, cuje se dok odlaze niz hodnik.


On, vise sretan nego zadovoljan, sjeda na pod, pripaljuje cigaru i pokusava rekonstruisati staru pjesmu Adolfa Topica "Za koji zivot treba da se rodim, za koji sudnji dan treba da zivim, i kojem Bogu treba da se molim, pred ciji oltar treba da kleknem jaaaaa...?"


bit ce nastavljeno......

Kad je vidio kako je u Becu, a pogotovo kad je shvatio da nigdje nema njegove Bosne, onaj prvi brat je ponovo napunio rezervoar i vratio se iz cuga u Mostar, s gepekom punim pusaka i optickih nisana.  Tamo ga vlasti lijepo primise, zahvalise na darovima, ali mu ne dadose da se prikljuci narodnooslobodilackoj borbi.  Obrazlozenje - potrebniji im je kao advokat.  Malo ih je ostalo, rasuli se na sve strane.


Prica o ovom bratu ima preciznu poruku.  Samo se od tri stvari na ovom svijetu ne moze pobjeci : od svoje sjene, od svoje sudbine, i od privida uopste.


Kadf je vidio kako je u Bosni i kako ce tek da bude, a pogotovo kad je vidio da mu je jedna granata pala posred ploce, onaj drugi brat sve je poslao do vraga, i plocu, i kucu, i novine, i UNPROFOR, i pobjegao u Norvesku.  Tamo ga lijepo docekase, ugostise i smjestise malo ispod Sjevernog pola.  Dana jos nije vidio kako treba.  Svice u jedan a smrkava se u dva i petnaest.  Kako god da mi je, bolje mi je nego u Mostaru, pomisli on uvjek u smurak, kad se spusta noc. 


Poruka price o ovom bratu nije nista manje precizna: ne ovisno od geografske sirine, gdje god da podjes prate te tri stvari: tvoja sjena, tvoja sudbina i privid uopste.

Bit ce nastavljeno...

Kad je trebalo da pocne rat, kad se samo cekao povod, svi su znali da ce poceti i svi su se nadali da nece bas u njihov grad.  Ima raznih gradova na ovom svijetu, cudesnih i obicnih, razlivenih i usorenih, raspustenih i userijceneih, al tako omadzijanih prividom kao sto je Sarajevo bilo prije rata, tesko je i danas naci. Samo je jos Mostar u to vrijeme i na tom polju bio ravan Sarajevu.  O Mostaru su mnogi pisali al nikad niko nije uspio dokuciti tajnu njegove privlacnosti.  U starim spisama za njega je receno da je "grad visestruke ljepote".  Mozda u toj definiciji lezi njegova tajna?  Stanovnici lijepih gradova obicno su naivniji od ostalih, omadzijani ljepotom oni nisu u stanju da prepoznaju privid.

U takvom Mostaru zivjela dva brata.  Jedan je znao sve o prividu i nije se dao zavarati.  Kad su onako sprzili Vukovar, kad su se onako naocigled svijeta izivljavali nad Dubrovnikom, sto bi onda stedjeli Mostar?  Kupio je u Njemackoj auto koje ima najveci rezervoar a najmanje trosi.  Dugotrajnjim mjerenjima ustanovio je da s punim rezervoarom u svakom trenutku moze dobacit do Austrije, Italije ili Madzarske.  Stalno ga je nadopunjavo i cekao onaj dan.  Kad je po Bivolju Polju pocela najezda rezervista sa istoka, upalio je limuzinu i, tesko je povjerovati, nije se zaustavio do Beca.

A njegov brat, mudar covjek, nacitan, manijakalno uronjen u stampu i televiziju, znao je da rata u Bosni nece biti, jer svi su pokazatelji, od prisustva autoritativnog UNRPOFOR-a pa do ociglednih simpatija Amerike i Zapada bili na Bosanskoj strani.  Znao je da je to zveckanje oruzja puki privid, pa je drugog aprila spokojno nastavio da izlijeva plocu na kuci iako su okolo vec fijukale....

 -Ozren Kebo....

Bit ce nastavljeno...

Bolje biti glup kad treba, nego pametan kad ne treba.  Na vratima jedne radnje pise - DOLAZIM ODMAH.  Ta bi poruka bila sasvim uredu da nije napisana onda kad je napisana, sestog aprila 1992 godine.

- August 1995

U mojoj zgradi jedan je dijecak dobio nadimak Kasikara, samo zato sto nije precizno oderdio perfomanse projektila koji je pet minuta ranije pao u dvoriste.  On je rekao da je to bila kasikara, rucna bomba, a bila je granata od 85 milimetara.

Tako u Sarajevu danas nastaju nadimci.

Tako u Sarajevu danas rastu dijeca.  Svaka dijevojcica imala je vise vatrenih krstenja od Ramba.  Zato oni kad gledaju filmove, s podozrenjem prate scene koje nisu dorasle njihovoj stvarnosti.  Idu dva klinca ulicom:

- Za koga navijas?
- Je li u ratu ili u fudbalu?

- Ozren Kebo

Veli....

Pa gdje si ti pederu jebem ti mater.  Znao si nas zvati po Sarajevu svaki dan kad si bio ovdje a sad se ne umijes ni ovim kurcem javit.  E neka, a vidjet ces kad ces opet sa nama onako moci ponovo.  Da Bog da ti ko fukara u mezar otiso i to u kanadi.  Hajd jebem te ja, javi se ponekad.

To je sve.  Ne znam jel postoji i jedan grad na svijetu iz kojeg mogu ovakve poruke stici.  Cijelo ti vrijeme jebaje sve, i opet se osjecas nekako fino kad procitas, i svaka ti rijec draga.
Pa ti kazi da mi nismo fin narod.

Sta meni u glavi ne fercera kako treba pa vaki ispadoh....

Iako imam vise mana nego se moze izbrojat, samo me jedna plaho nervira...a to je slijedece:

Kad god dobijem ponudu za dobar poso, ja se userem od straha i odbijem jal pustim da ponuda istekne.  A nisam najsigurniji zasto....imam dosta izgovora al nisam vise siguran jel vise ista vrijede.

Prvo mi je bio ponudzen posao da radim ovo za sta studiram, tj. export import za jednu internacionalnu kompaniju.  Pare su bile vise nego dobre, sto se ponude tice, i uz to je bio bonus "clause" koji obecava fin djelic kompanije u dionicama za 10 godina.  U glavnom, sto se para tice bio bi beg, uz to jos je bilo i to da bih plaho putovo po svijetu i radio ono sto volim, a sve bi mi za putovanja bilo placeno od kompanije, tako da skoro nebih ni morao trosit svoje pare.  To sam odjebo sa izgovorom da ne zelim podpisati kontrakt na 10 godina minimalno zato jer nebih mogo toliko bez Sarajeva. 

Slijedece godine, profesor sa jednog od predmeta mi, mi ponudi poso da budem "junior salesman" za kompaniju koja u kanadi predstavlja firme kao xerox, panasonic itd. I to da radim u predjeljenu koje radi sa industrialnim klijentima a ne komercijalnom prodajom.  Dobre pare do jaja, kontrakt na pet godina...ja reko da cu mu javit za koju sedmicu dok se skontam, i nakon mjesec dana sam ga haman pa izbjegavo dok on nije shvatio da je to u stvari odbijanje.

Evo sad imam ponudu da radim kao IT tehnicar za neku insurance kompaniju koja mi nudi da me nakon 3 mjeseca treninga u njihovim procedurama posalju za IT menagera negdje u englesku il u australiju.
Trenutno jos nije istekla ponuda, i jos nisam odbio, al isto tako nisam nista napravio ni da to pokrenem.  Isto tako jos uvjek nisam skonto nikakav izgovor.  Ne moram podpisivati nikakve kontrakte, normalno nebih mogo cistog obraza odjebat bar godinu i kusur dok bar ne treniram nekoga i preporucim kao zamjenu....

Eto...morel' neko meni to objasnit...

Rodila majka finu budalu...

Garant joj nije drago al eto, tako Bog dao.  Radije da sam budala neg peder.  To mi je utjesna.
Ja ne znam jel fino il zalosno kad ti se kafana obraduje ko da si Tito.
Juce ja otiso u moju najdrazu kafanu, bosanska normalno, elem neise, ja uso kroz vrata, grle me sviraci i vlasnik i konobari ko da smo rod.   Ljute se sto nisam doso prosle sedmice.  Velim im, jarane, bio sam kokuz teski, nisam imo kinte da izadzem.  Samo sto mi nisu samar svezali, vele, ti haveru dodzi imo-nemo, sve ti je na nas.  Da se ne zbunimo ostavim ja tamo veci dio mjesecne plate, al opet kad mi kazu, od nas imas bar deset piva, zapita se covjek....zasto ovo.

Jesam li ja fakat posto onaj lik kojeg svako u kafani zna, i uvjek se zna gdje ce biti i sta ce radit? 

Ja sam vala posto domaci tamo.  Cim se udze ne moram nista govoriti. Pocnu mi sviraci svirat Tomu (moje najdraze), kelner odma donese casicu rakije i pivu, i cim pridzem kraju, nova se stvori na stolu dok ja na kraju ne kazem ne moze vise, jedva stojim.  Nisam jednom otiso a da ne platim racun, i kad zovnem sutradan da im javim da sam zaboravio, haman da mi jebu mater sto uopste mislim na to. 

Ujeda rakija.  Dobra dobra....

Hvala Bogu pa niko ne cita ovo, ko zna sta bi ljudi mislili...

E u Sarajevu je oko izbora izbila "Sarena Revolucija"

Ne zelim nametat svoje misljenje, al eto ako ko ikad procita ovo na sta bacam minute sedmicno nek vidi (ko nije vidio) i zakljuci za sebe...

http://youtube.com/watch?v=QcHXL7si3Bk